Farmaceutska industrija, kao jedna od rastućih industrija danas, postala je jedna od većih zagađivača vodenog okoliša. Svakodnevno korištenje farmaceutika dovodi do onečišćenja površinskih i podzemnih voda te time i utjecaja na ljudsko zdravlje. Europska unija je donijela Okvirnu direktivu o vodama u kojoj je predložena strategija protiv onečišćenja voda. Direktiva sadrži listu prioritetnih onečišćivala među kojima su i mnogi farmaceutici. Osim njih, postoji još mnogo farmaceutika koji bi uskoro mogli naći svoje mjesto na tom popisu, budući da se sve više koriste. Mnogi konvencionalni procesi pročišćavanja otpadnih voda nisu dovoljno učinkoviti u uklanjanju farmaceutika, stoga se kao alternativni način uklanjanja nameću napredni oksidacijski procesi (engl. Advanced Oxidation Processes - AOP). Glavne prednosti naprednih oksidacijskih procesa su visoka učinkovitost, ekonomičnost te činjenica da su to razgradni procesi, čiji je cilj postići mineralizaciju organskih tvari do H2O i CO2 ili razgradnju do jednostavnijih i bezopasnijih anorganskih produkata. Svrha ovog rada je izrada poluempirijskog matematičko-mehanističkog modela za opisivanje kemizma razgradnje deksametazona (DXT) u vodi pomoću UV - C/H2O2 i UV - C/S2O82- fotooksidacijskih procesa, radi povećanja učinkovitosti pročišćavanja otpadnih voda. U eksperimentalnom radu praćena je koncentracija oksidansa, mineralizacija, pH vrijednost te konverzija. Utvrđeno je kako razvijeni mehanistički modeli relativno dobro opisuju potrošnju oksidansa, mineralizaciju otopine i konverziju deksametazona s RMSE (engl. Root Mean Square Deviation) vrijednošću ≤ 1,417 %, dok se razvijeni pojednostavljeni model nije pokazao dobrim u opisivanju promjene pH vrijednosti.