Naslov Ecotoxicity of microplastics and priority pollutants in water
Naslov (hrvatski) Ekotoksičnost mikroplastike i prioritetnih onečišćivala u vodi
Autor Josipa Papac Zjačić
Mentor Hrvoje Kušić (mentor)
Član povjerenstva Zvonimir Katančić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Matija Cvetnić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Gabriela Kalčikova https://orcid.org/0000-0002-8254-2975 (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Zagreb
Datum i država obrane 2024-04-04, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana TEHNIČKE ZNANOSTI Kemijsko inženjerstvo Zaštita okoliša u kemijskom inženjerstvu
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 66 - Kemijska tehnologija. Kemijska i srodne industrije 678 - Industrija gume. Industrija plastike 54 - Kemija. Kristalografija. Mineralogija
Sažetak Plastics is an inevitable part of our daily life, hence its usage will continue to grow. Multiple and prolonged use and abrasion of the plastic surface might result in partial deterioration of plastic to micro-sized particles – microplastic (MP). Recently, it has been observed that MP’s multi-faceted structural and surface properties makes it an adsorbent for numerous aquatic pollutants such as pharmaceuticals and pesticides, defined under the EU water protection legislation as contaminants of emerging concern (CECs). Their hydrophobicity, polarity and low-biodegradability makes them readily adsorbable at polar, hydrophobic, aged and degraded specific surfaces of MP, contributing to the overall toxicity of such binary systems. Besides, in environmental conditions MP might leach additives and constituents that are often found toxic and hazard. The aim of this dissertation was to investigate the influence of thermal- and photo-aging of polyethylene terephthalate (PET) and polypropylene (PP) on the changes in morphology and structure of polymer materials and the overall ecotoxicity of PET and PP MPs in water. The characterization of pristine and aged MPs was performed by Fourier-transform infrared spectroscopy (FTIR), Differential Scanning Calorimetry (DSC), Thermogravimetric Analysis (TGA), Scanning Electron Microscopy (SEM), as well as Water Contact Angle (goniometer) and the Branuer Emmett Teller (BET) specific surface area measurements. In order to investigate the fragmentation of plastic materials into MPs, grinding was performed in a single-drum cryogenic mill, while size distribution of obtained MPs particles was determined by the sieve shaker with five sieves of different mesh sizes to separate the particles according to their size. Adsorption of selected CECs, pharmaceutical diclofenac (DCF) and pesticide atrazine (ATZ), was investigated on both pristine and aged MPs according to the computational/empirical approach employing Full Factorial Design (FFD) as the experimental plan in the combination with Response Surface Modelling (RSM). Furthermore, pristine and aged MPs along with PP waste packaging films, were submitted to leaching tests in order to study possible migration of consituents. The main focus of this dissertation was the evaluation of the aquatic ecotoxicity of the samples after the adsorption and leaching tests and it was tested on the marine bacteria Vibrio fischeri (VF), freshwater crustacean Daphnia magna (DM) and green microalgae Raphidocelis subcapitata (RS), following the procedures disclosed in ISO 11348-3:2007, ISO 6341:2012 and ISO 8692:2012 standards, respectively. Finally, the leachates were tested for their biodegradability, along with glucose as readiliy biodegradable substrate. Based on the obtained results, it is possible to establish a direct relationship between the aging of MP and the increase in its toxicity. Characterization revealed severe degradation of material; thermal-aging affected the structure, while photo-aging caused the surface alterations of PET and PP. Hence, changes in surface morphology such as cracks, fractures, notches and bumps were observed.
The increase in crystallinity of PET and PP resulted in changes of brittleness and accelerated fragmentation to smaller MP’s particles. It was found that hydrophobicity increased, while specific surface decreased; the exception was photo-aged PP. Adsorption of CECs onto MPs is correlated with the changes in the surface morphology enhanced with the photo-aging. Adsorption of CECs was driven by hydrophobicity and specific surface, as well as smaller MP particle sizes as a result of accelerated and prolonged aging period.
RSM approach revealed that temperature is a more significant parameter than MP dosage for CECs adsorption. It can be concluded that aquatic ecotoxicity generally increases with the prolonged exposure to aging, especially valid for the photo-aged MPs. However, some exceptions were observed depending on the type of MPs, CECs and targeted toxicity test organism. Individual CECs showed high ecotoxicity effects toward DM, while slightly lower effects were recorded toward RS. It was also found that DM was the most sensitive organism to the exposure to MPs, with and without CECs. The aging of MPs resulted with the accelerated leaching of constituents for both PET and PP, resulting with ecotoxic responses in cases of all three tested organisms. However, DM was shown to be the most sensitive to leachates originated from PP-MP, while in the case of PET leachates other two test organisms (VF and RS) were more sensitive in ecotoxicity response than DM.
The biodegradability of glucose was inhibited by the presence of (heavy) metals in leachates originated from both thermal- and photo-aged PET and PP MPs.
Sažetak (hrvatski) Plastika je neizbježan dio svakodnevnog života i smatra se kako će njezina uporaba nastaviti rasti. Višestruka i dugotrajna uporaba te abrazija površine plastike može rezultirati djelomičnom fragmentacijom na čestice mikro veličine – mikroplastiku (MP). Nedavno je uočeno kako mikroplastika ima brojna strukturna i površinska svojstva koja je čine adsorbentom za brojna onečišćivala pristutna u vodi kao što su farmaceutici i pesticidi, koji su prema vodnom zakonodavstvu EU-a definirani kao onečišćivala koja izazivaju zabrinutost (eng. Contaminants of Emerging Concern, CEC). Njihova hidrofobnost, polarnost i slaba biorazgradivost čine ih toksičnima, a lako se apsorbiraju na polarnu, hidrofobnu, ostarenu i degradiranu specifičnu površinu MP. U okolišnim uvjetima može doći i do izluživanja (eng. leaching) aditiva te konstituenata koji mogu biti ekotoksični i opasni za organizme.
Cilj ove disertacije bio je istražiti utjecaj termo- i foto- starenja poli(etilen- tereftalata) (PET) i polipropilena (PP) na promjenu morfologije i strukture materijala te ekotoksičnost mikroplastike u vodi. Karakterizacija nestarene i starene MP provedena je pomoću infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FTIR), diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC), termogravimetrijske analize (TGA), skenirajuće elektronske mikroskopije (SEM), kao i goniometra za određivanje kontaktnog kuta vode te mjerenjem specifične površine na temelju Branuer Emmett Teller (BET) modela. Kako bi se istražila fragmentacija plastike u MP, usitnjavanje je provedeno u kugličnom kriogenom mlinu, dok je raspodjela veličine dobivenih MP čestica određena pomoću vibracijske tresilice s pet sita različitih veličina otvora za izdvajanje čestica prema njihovoj veličini. Adsorpcija CEC-a, farmaceutika diklofenaka (DCF) i pesticida atrazina (ATZ) ispitana je i na nestarenoj i starenoj MP u skladu s računalnim/empirijskim pristupom na temelju punog faktorskog dizajna (eng. Full Factorial Design, FFD) u kombinaciji s metodologijom odzivne površine (eng. Response Surface Methdology, RSM). Nadalje, nestarena i starena MP zajedno s otpadnim ambalažnim PP filmovima, podvrgnuti su testovima izluživanja kako bi se ispitala moguća migracija konstituenata. Glavni fokus ove disertacije bila je procjena ekotoksičnosti uzoraka u vodi nakon provedenog procesa adsorpcije i izluživanja i to na morskim bakterijama Vibrio fischeri (VF), slatkovodnim račićima Daphnia magna (DM) i zelenim mikroalgama Raphidocelis subcapitata (RS), prema standardima ISO 11348-3: 2007, norme ISO 6341:2012 i ISO 8692:2012. Na kraju, ispitana je i biorazgradivost uzoraka nakon testa izluživanja, zajedno s glukozom kao lako biorazgradivim supstratom. Na temelju dobivenih rezultata, moguće je utvrditi izravnu vezu između starenja MP- i povećanja njezine toksičnosti. Karakterizacija je pokazala da su procesi termooksidacije i fotooksidacije uzrokovali degradaciju materijala, gdje je termooksidacija utjecala na strukturu, dok je fotooksidacija uglavnom utjecala na površinske promjene PET- i PP-. Stoga su uočene promjene u morfologiji površine kao što su pukotine, lomovi, zarezi i neravnine. Povećanje kristalnosti PET-a i PP-a rezultiralo je promjenom lomljivosti i ubrzanom fragmentacijom na manje čestice MP-a. Uočeno je je povećanje hidrofobnosti i smanjenje specifične površine, osim u slučaju starenog PP-a. Adsorpcija CEC-ova na površinu MP-a u korelaciji je s promjenama morfologije površine nastalim fotooksidativnim starenjem. Hidrofobnost i specifična površina, zajedno s manjim veličinama čestica starenog MP-a, potaknuli su adsorpciju hidrofobnih CEC-ova. RSM ukazuje na to kako je temperatura značajniji parametar od udjela MP za adsorpciju CEC-ova. Može se zaključiti da vodena ekotoksičnost općenito raste s produljenom izloženošću starenju, posebno za foto-stareni MP. Međutim, primijećene su neke iznimke ovisno o vrsti MP-a, CEC-a i ciljanog organizma za ispitivanje ekotoksičnosti. Pojedinačni CEC-ovi pokazali su visoke ekotoksične učinke prema DM, dok su nešto niži učinci zabilježeni prema RS. Također je utvrđeno da je DM najosjetljiviji organizam na izloženost MP, sa i bez CEC-ova. Posebno je DM pokazala visoku osjetljivost na MP, sa i bez adsorbiranih CEC-ova.
Starenje MP rezultiralo je pojačanim izluživanjem konstituenata iz PET-a i PP-a, što je rezultiralo ekotoksičnim odgovorima u slučajevima sva tri testirana organizma. Međutim, pokazalo se kako je DM najosjetljiviji na izluživanje PP-MP, dok su u slučaju izluživanja
PET-MP osjetljivija druga dva testna organizma (VF i RS). Biorazgradivost glukoze bila je inhibirana prisutnošću (teških) metala u uzorcima nakon izluživanja koje potječu iz termo- i foto-starenih PET-MP i PP-MP.
Ključne riječi
ecotoxicity
microplastic
priority pollutants
adsorption
leaching
Ključne riječi (hrvatski)
ekotoksičnost
mikroplastika
prioritetna onečišćivala
adsorpcija
izluživanje
Jezik engleski
URN:NBN urn:nbn:hr:149:730996
Datum promocije 2024
Projekt Šifra: IP-2020-02-6033 Naziv: Mikroplastika u vodi; sudbina, ponašanje i uklanjanje Naziv: Microplastics in water; fate and behavior and removal Kratica: ReMiCRO Voditelj: Ana Lončarić Božić Pravna nadležnost: Hrvatska Financijer: HRZZ Linija financiranja: IP
Studijski program Naziv: Kemijsko inženjerstvo i primijenjena kemija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: doktorski studij Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti u području tehničkih znanosti (dr. sc. tech.)
Vrsta resursa Tekst
Opseg 150 str. ; 30 cm
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Rad dostupan nakon Datum isteka embarga: 2025-04-04
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2024-04-22 13:42:28