Naslov Dezinfekcijski nusprodukti u pitkim vodama Naslov (engleski) Disinfection by-products in potable waters Autor Leonarda Leskovar Mentor Krešimir Košutić (mentor)Član povjerenstva Krešimir Košutić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Lidija Furač (član povjerenstva)Član povjerenstva Leonard Bauer (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2024-09-10, Hrvatska Znanstveno / umjetničko TEHNIČKE ZNANOSTI Sažetak Prisutnost organske tvari u vodi u kontaktu s dezinfekcijskim sredstvima rezultira stvaranjem brojnih dezinfekcijskih nusprodukata (DNP) od kojih mnogi imaju potencijalno negativan učinak na ljudsko zdravlje. Glavni nusprodukti dezinfekcije voda za piće su trihalometani, halooctene kiseline, haloacetonitrili i haloketoni. Dugotrajno izlaganje spomenutim spojevima može rezultirati teškim zdravstvenim problemima ili kancerogenim učinkom. Trihalometani se povezuju s oštećenjem živčanog sustava, bubrega i reproduktivnom toksičnosti te s razvojnim i reproduktivnim poteškoćama. Halooctene kiseline u velikim koncentracijama djeluju negativno na reproduktivni sustav čovjeka te mogu uzrokovati probleme sa slezenom, jetrom i bubrezima. Upravo zbog toksičnog i mutagenog učinka nusprodukata dezinfekcije važno je njihovo reguliranje i uklanjanje iz voda za piće te bazenskih voda. Formiranje dezinfekcijskih nusprodukata ovisi o pH vrijednostima vode, njenoj temperaturi, količini prisutne organske tvari, vrsti primijenjenog dezinficijensa te vremenu kontakta. Kloriranje, najpoznatija i najjeftinija metoda dezinfekcije, stvara nusprodukte trihalometane (THM). Dezinfekcija klorovim dioksidom može rezultirati stvaranjem nusprodukata klorata i klorita. Ozoniranje može u vodi stvoriti bromate (BrO3-) koji su potencijalno kancerogeni, aldehide, koji su toksični u visokim koncentracijama te ketone, koji utječu na okus i miris vode. Analiza vode naprednim analitičkim tehnikama kao što su plinska i tekućinska kromatografija, mikroekstrakcijske tehnike, te njeno kontinuirano praćenje nužni su kako bi razine dezinfekcijskih produkata bile unutar granica određenih zakonom. Razvijene su učinkovite tehnike uklanjanja i regulacije DNP-a poput nanofiltracije, membranske separacije reverznom osmozom i fleksibilnom reverznom osmozom. U radu su obrađene najnovije spoznaje o pojavi i štetnosti DNP-a u pitkim vodama te mogućnostima njihovog uklanjanja iz voda.
Sažetak (engleski) The presence of organic matter in water in contact with disinfectants results in the formation of numerous disinfection by-products (DBP), many of which have a potentially negative effect on human health. The main by-products of disinfection are trihalomethanes, haloacetic acids, haloacetonitrile and haloketones. Long-term exposure to the mentioned compounds can result in serious health problems or a carcinogenic effect. Trihalomethanes have been linked to bladder, colon and rectal cancer as well as developmental and reproductive problems. Haloacetic acids in high concentrations have a negative effect on the human reproductive system and can cause problems with the liver, spleen, and kidneys. Precisely because of the toxic and mutagenic effect of disinfection byproducts, it is important to regulate and remove them from potable waters and pool waters. The formation of disinfection by-products depends on the pH values of the water, its temperature, the amount of organic matter present, the type of disinfectant used and the contact time. Chlorination, the most famous and cheapest method of disinfection, creates trihalomethane (THM) byproducts. Disinfection with chlorine dioxide can result in the formation of chlorate and chlorite byproducts. Ozonation can create bromates (BrO3-) in water, which are potentially carcinogenic, aldehydes, which are toxic in high concentrations, and ketones, which affect the taste and smell of water. Water analysis using advanced analytical techniques such as gas and liquid chromatography, microextraction techniques, and its continuous monitoring are necessary to ensure that the levels of disinfectant products are within the limits set by law. Effective techniques for DBP removal and regulation have been developed, such as nanofiltration, reverse osmosis membrane separation, and flexible reverse osmosis. The paper will deal with the latest knowledgements about the occurrence and harmfulness of DBP in potable water and the possibilities of their removal from potable water.
Ključne riječi
dezinfekcijski nusprodukti
pitka voda
trihalometani
halooctene kiseline
haloacetonitrili
haloketoni
plinska kromatografija
tekućinska kromatografija
mikroekstrakcijske tehnike
nanofiltracija
membranska separacija reverznom osmozom
membranska separacija fleksibilnom reverznom osmozom
Ključne riječi (engleski)
disinfection by-products
drinking water
trihalomethanes
haloacetic acids
haloacetonitrile
haloketones
gas chromatography
liquid chromatography
microextraction techniques
nanofiltration
membrane separation by reverse osmosis
membrane separation by flexible reverse osmosis
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:149:891956 Studijski program Naziv: Kemijsko inženjerstvo Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2024-11-12 10:33:35
