Polimeri ojačani vlaknima (FRP) nalaze primjenu u zrakoplovnoj, automobilskoj, pomorskoj i građevinskoj industriji. Sastoje se od polimerne matrice u čiju su strukturu uklopljena vlakna koja imaju zadatak poboljšati svojstva matrice. Silikoni su sintetski polimeri elastomernih svojstava, a njihovi nedostaci su mala čvrstoća, otpornost na habanje i vlačnu čvrstoću. Zbog toga se dodatkom punila i /ili vlakana nastoje poboljšati mehanička svojstva silikona. U ovom radu su mehaničkim zamješavanjem pripravljeni kompoziti silikonskog brtvila s različitim masenim udjelom staklenih vlakana (0,1 %, 0,3%, 0,5% i 1%). Metodom kontaktnog kuta ispitivana je slobodna površinska energija i određeni su parametri adhezije kompozita. Diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom i termogravimetrijskom analizom određena su toplinska svojstva uzoraka, a utjecaj staklenih vlakana na toplinsku vodljivost silikona ispitan je THB uređajem. Mehanička svojstva pripravljenih kompozita ispitana su rasteznim ispitivanjem. Rezultati su pokazali loša adhezijska svojstva na međupovršini silikon/stakleno vlakno. Toplinskom analizom utvrđeno je povećanje toplinske stabilnosti kompozita povećanjem udjela staklenih vlakana u kasnijim stadijima razgradnje. Dodatak staklenih vlakana nema značajan utjecaj na temperaturu taljenja i kristalizacije silikona, ali utječe na smanjenje toplinske vodljivosti. Optimalna mehanička svojstva uzoraka postižu se pri nižim koncentracijama staklenih vlakana (0.5%).